Posvećuje se socijalno kritički intoniranoj dokumentaristici i ubrzo se izvornim ciklusom o "škrtom" životu u dalmatinskom kamenjaru, režiranih asketskom suzdržanošću i s naglaskom na intimi protagonista svrstava među najzapaženije hrvatske dokumentariste. Snimao je i naručeni, odnosno reklamni film. Filmom Ritam zločina (1981) u niskobudžetnoj tv produkciji urednika N. Pate, debitira kao redatelj dugometražnog igranog filma. Taj fantastični triler po scenariju Pavla Pavličića, s radnjom u odumirućoj zagrebačkoj četvrti (nagrađen na festivalu u Portu) zasigurno je žanrovski i svjetonazorno najdosljedniji i najbolji film cjelokupnog njegovog opusa. Slijede filmovi trileri izrasli iz kulturno soc. sklopa, uvijek usredotočeni na manju skupinu likova, s jakim naglaskom na njihovoj tjeskobi: Treći ključ (1983), San o ruži (1986), Osuđeni (1987), Čovjek koji je volio sprovode (1989) i Orao (1989). iako svi spajaju metafizičnost sa životnom građom svakodnevice, ipak je vidljivo kretanje od metaforičnosti prvih do soc. i polit. izričitosti kasnijih. Njegov rad karakterizira suradnja sa, gotovo u pravilu, stalnom ekipom od scenarista pisca Pavla Pavličića, preko snimatelja Gorana Trbuljaka do glumca Fabijana Šovagovića i epizodista Tomislava Gotovca i Srećka Jurdane. Zoran Tadić nagrađivan je u zemlji i inozemstvu. Izvanredni je profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.