Iako je po prvi puta na Mediteran Film Festivalu, Hrvoje Horvat, glazbeni kritičar i autor, među ostalim i jedne od najprodavanijih glazbenih biografija u Hrvatskoj, one o Johnyu Štuliću, govori kako mu ovaj festival nije stran te da je njegov značaj i kvaliteta najveća prednost ove sredine. Kao član ovogodišnjeg žirija u kategoriji kratkometražnog dokumentarca, govori o svojoj fascinaciji idejama i realizacijom filmova u programu, a kao ljubitelj glazbe objašnjava zašto je Arsen Dedić najveći, koji su razlozi razmiricama sa Štulićem te najavljuje budući projekt, biografiju jednog od najpoznatijih domaćih glazbenika.

Član ste žirija ovogodišnjeg MFF-a, u konkurenciji kratkih filmova. Jeste li imali priliku pogledati sve filmove i kako biste ocijenili ovogodišnji program u i izvan konkurencije?
Na žalost, nisam još uspio pogledati sve filmove, ali ovi koje jesam izuzetno su vrijedna djela. Ne bih sad još nikog izdvajao jer ne bi bilo fer prema ovima koje nisam vidio, a i član sam jednog od žirija, ali kvaliteta filmova govori mi da je selektor imao puno posla i težak zadatak odabrati dvadesetak filmova od, čini mi se, par stotina pristiglih. Neke ideje i realizacija istih u par filmova su rezultirali izvanserijskim domašajima, ima zaista fascinantnih radova. Odlično je da u svijetu znaju za MMF i da je autorima i producentima stalo da im se filmovi prikažu na ovom festivalu.    

Ovo je prvi put da ste na MFF, no vjerujem kako ste ranije čuli za ovaj festival?
Naravno da sam čuo i čast mi je da sam ove godine prisutan. Prvo, već sam ranije preko glazbene strane kojom se bavim čuo da je Široki Brijeg izuzetno aktivna sredina, a ako dodamo i uspjeh MMF-a pokazuje se da su napori organizatora u ovih 15 godina festivala itekako imali smisla.  Ideja festivala i realizacija su još zanimljiviji zato jer se događaju izvan uobičajenih središta zbivanja, obično glavnih gradova. Danas je upravo to prednost, koristiti lokalne posebnosti koje skupa sa znanjem i radom ljudi na ovom festivalu daju daleko zanimljiviju i kvalitetnijom ponudu ne samo filmova, nego i ukupnog druženja ljudi. Svi mi jedva čekamo otkriti nešto novo i drugačije i doći negdje gdje možemo naučiti i vidjeti nešto posebno. Upravo je to, uz značaj festivala i kvalitetne filmove, najveća prednost Širokog Brijega i MMF-a.

Glazbeni ste kritičar, autor brojnih knjiga o svjetskim i domaćim glazbenicima, ali i umjetnički direktor festival Rock Off koji je usmjeren na mlade talente i autore. Kako biste opisali trenutno glazbenu scenu u HR i regiji?
Ima puno talentiranih mladih autora i glazbenika, ali je problem u tome što je danas daleko teže zainteresirati medije, publiku i kupce ploča nego prije. Upravo radi toga pokrenuli smo festival kako bi bio platforma s kojom glazbenici koji nemaju više od tri objavljena albuma, ali su mnogi već poznati javnosti,  mogu zainteresirati medije i radijske postaje.

Koji je, po Vama, najbolji glazbenik svih vremena na našem prostoru?
Teško je odgovoriti na to pitanje, ali u ovom trenutku pada mi na pamet ime Arsena Dedića, ne samo radi nedavnih događaja i njegova odlaska.  Arsen je definitivno jedinstvena pojava ne samo kod nas nego i šire, itekako su ga znali u Italiji i Francuskoj gdje je dobio i mnoge nagrade, i zasigurno jedan od najtalentiranijih i najcjenjenijih glazbenika i pjesnika koje smo uopće imali.

Autor ste knjiga o  Rolling Stonesima, Prljavom kazalištu, dotakli ste se Animatora, sa svjetske scene imamo i Marleya, Amy Winehouse, nezaobilaznog Springsteena… no možda ste najpoznatiji po svom besteleru Fantom slobode, koji je podigao dosta prašine. Spominjale su se i neke tužbe?
Fantom slobode je do danas ostala najprodavanija glazbena biografija kod nas. Izuzetno sam ponosan na tu knjigu koja je prilično trezveno i smireno, s dosta detalja, objasnila neke stvari u vezi Štulića i Azre čiji dio opusa smatram najboljim što je domaća rock scena dala. Problem sa Štulićem je što se jednostavno promijenio i od jednog trenutka više nije funkcionirao racionalno, na što, dakako, ima potpuno pravo.  Čini mi se da nije bila riječ o tužbi nego njegovoj negativnoj reakciji na knjigu u kojoj postoje i ozbiljne kritike na dio njegovog rada, na što je isto imao potpuno pravo. Uglavnom, i danas stojim kod svega što sam u njoj napisao.    

Preporuka za neki glazbeni dokumentarac?
Izuzetno mi se svidio novi film „Paco de Lucia: A Journey“ o lani preminulom gitaristu. Iako nisam poklonik njegove glazbe u filmu toliko pametno, provokativno i artikulirano priča o svom životu, glazbi i društvu da sam otkrio osobu kakvu nisam očekivao. Izuzetan čovjek.

Prošli godinu smo imali priliku premijerno na MFF-u vidjeti dokumentarac o Bijelom Dugmetu. Kako ga ocjenjujete?
Odličan film, pisao sam među prvima o njemu u magazinu Rolling Stone, radi se o filmu koji nije slučajno pozivan na sve važne festivale u regiji i dobio glavnu nagradu na DORF-u.  Izuzetno dobro ispričana dramatična i vrlo kompleksna  priča o životu i smrti Ipeta Ivandića, s odličnim dokumentarnim materijalima i novim intervjuima. Takve filmove i teme jako je teško napraviti, pogotovo zbog osjetljive priče. Što je najvažnije, film se izuzetno sviđao i publici i kritičarima, što je također teško postići.

Trenutni projekt?
Na žalost, uvijek se bavim s pet stvari odjednom, ali nakon MMF-a 10. rujna počinje i naš Karlovačko RockOff festival, plus radim na  biografiji jednog od najpoznatijih domaćih glazbenika, koja će nadam se biti uspješna kao i ona o Štuliću.