Robert Bubalo, producent Mediteran Film Festivala i jedan od njegovih osnivača govori o tomu u što se pretvorio ovaj festival dokumentarnog filma nakon 15 godina postojanja, o tome tko najviše cijeni festival i što nudi ove godine. Od neostvarenih želja, Bubalo ističe kako su željeli da autori iz Bosne i Hercegovine više prigrle ovaj festival. No, njega se ipak više cijeni vani.

Iza Mediteran film festivala je 15 godina. U što je izrastao taj filmski mladić?
Izrastao je u jedno lijepo filmsko druženje koje, čini mi se, više cijene vani nego kod nas. Zapravo, puno više. U Izraelu i Španjolskoj nas doživljavaju kao top festival dokumentaristike na koji svi žele doći. I uporno šalju pod 30-40 filmova iz tih zemalja na naš natječaj, iako im u program prođu samo dva, tri. To dovoljno govori koliko smo privlačni autorima iz dvije najdokumentarističkije zemlje na Mediteranu.

Za sve te godine doveli ste brojne goste i Široki Brijeg učinili središtem dokumentarnog filma. Postoji li nešto što niste uspjeli ostvariti za svih ovih 15 godina a željeli ste?
Željeli smo ga više razviti, iako mislim da festival svakako ide u dobrom smjeru. Željeli smo nekada dovući neke svjetske face, ali onda smo odustali i shvatili da to nije naš koncept. Željeli smo da domaći, bh autori više prigrle ovaj festival, ali većina njih i dalje ne šalje filmove na naš natječaj, pa mi razmišljamo na način - a tko vam kriv. Ipak, više je toga što nismo planirali, a dogodilo se.

Festival raste iz godine u godinu. Može li Široki Brijeg postati premalen za njega?
Nadam se da će se Široki Brijeg širiti zajedno s nama. Nema potrebe da festival postane veći od grada koji ionako u svom nazivu ima pridjev "široki". I festival i grad su široki, gostoljubivi, mi nemamo potrebe da nas starlete hvale jer znamo da nigdje nije tako zabavno, nepretenciozno i lepršavo kao na MFF-u.

Što nudi ovogodišnji Festival?
Nudi sve što treba - odlične dokumentarce, ali ne njih stotine, već 30-ak. To je dosta. Nema u svijetu godišnje na stotine dobrih filmova. Svi festivali koji pretjeruju s filmskim brojkama zapravo puštaju hrpu loših filmova. Kod nas je selekcija stroga i prolaze samo najbolji. Nudimo i odlične filmove izvan konkurencije, imamo filmske radionice, nudimo odličnu hercegovačku hranu, božanstveno vino i vrele noći.

Uz festival se vežu Kino Video Klub Amater i Produkcija Kadar. Što nam oni novog pripremaju?
Pa podosta novih filmova je u igri - od filma o boksaču Chuvalu koji je prebio Muhameda Alija, preko dokumentarca o Bijelom putu, pa do potresne priče o jednom bolesnom dječaku. Ovaj posljednji film je u fazi montaže.

Ovo izdanje otvara film 'Izgubljeno dugme' kojem ste Vi jedan od autora. Što će nam otkriti to ostvarenje.
Otkrit će nam brojne nepoznate detalje o životu Bijelog dugmeta i njihovih članova. Mi smo taj film snimali pet godina i eto, nekako se igrom slučaja dogodilo da ga dovršimo baš u godini kada Bijelo dugme slavi četiri desetljeća od osnutka. Film je neka vrsta dokumentarne biografske glazbene drame, priča je čas duhovita, čas ozbiljna, a kraj je... jako emotivan.

B.J.