21/08/2020 Mediteran Film Festival
Predstavila sam alternativni Maroko: punk i metal, a ne palme i deve
Jednom punker, uvijek punker? Pitanje je to koje nam svojim redateljskim prvijencem postavlja sveučilišna profesorica Dominique Caubet, nakon što je osam godina pratila mladog punkera ulicama Casablance. Film 'Dima Punk', nakon brojnih prestižnih festivala, gledamo i u konkurenciji 21. Mediteran Film Festivala. Bio je to povod za razgovor s profesoricom koja nam predstavlja alternativnu scenu Maroka, ali i otkriva zašto je producent predstavlja kao 'mladu 74-godišnju redateljicu i punkericu'.*

Središnji lik vašeg filma - Stof, predstavljen je kao "jedan od posljednjih punkera'' Maroka. 
Da. Prvi put sam se srela sa Stofom na festivalu 'L'Boulevard' u svibnju 2010. Pratila sam festival kao i obično i odlučili smo ga snimiti. Imao je 17 godina i tako se pojavljuje na početku filma 'Dima Punk' sa svojim kratkim crvenim Mohawkom. Izgled mu je bio vrlo impresivan i pun humora pa se pridružio nekolicini punkera koji dolaze iz cijelog Maroka kako bi sudjelovali na festivalu, godišnjem događaju za sve ljubitelje alternativne glazbe, rap, metala, punka ili fuzije. No, izgubila sam mu trag jer u to vrijeme nije imao mobitel ni e-mail. Nekoliko godina kasnije sam ga vidjela na metal koncertu i snimali smo ga u centru grada, na mjestu gdje su se sreli svi alternativni mladići, Yasminaparku. Kasnije sam ga nastavila snimati i snimati kako odrasta, a ideja o snimanju filma oko njega došla je mnogo kasnije. 

Slijedite Stofovu potragu za slobodom koja počinje, kako on kaže, u parku Yasmina. Tijekom potrage navodi da su svi punkeri prisiljeni promijeniti život pod pritiskom društva. Kakav je status punka u Maroku? 
Uvijek je bilo teško biti punk u popularnim susjedstvima Maroka i Casablance. Društveni pritisak je vrlo jak da potakne ljude na promjene kako Stof kaže. Imajte na umu da je punk tamo ponovno stekao interes i postao moderan vrlo nedavno, oko 2014. godine. Danas je punk u Maroku površan, moderan: više izgled nego stil života. 

U jednoj od svojih publikacija kažete da je 'glazba od 2000-ih neodvojiva od mnogo globalnijeg pokreta'. Predstavite nam 'Naydu'.
To je pokret koji je značio da glazba i umjetnost idu zajedno s građanskim pokretom koji je mnogima zatražio slobodu. Druge domene. Takozvano 'Arapsko proljeće' iznjedrilo je novi oblik politike, izravnu demokraciju i uglavnom je propalo ili napravilo reformu kod raznih političkh stranki. Nayda (2005-2007) više nije prisutna u Maroku, a ono što je stečeno tijekom pokreta 20. veljače (marokansko arapsko proljeće 2011.) je izgubljeno i pokopano. Mali prostori slobode koji su zadobili oba pokreta postepeno su oporavljeni. Nova nada dolazi od neočekivanih nogometnih navijača, Ultrasa koji su ušli u političku arenu s novim himnama i pjevanjima koja su sve angažiranija. 

Sveučilišna ste profesorica, lingvist. Kako ste se zainteresirali za marokansku underground i alternativnu glazbenu scenu?
Izvorno sam sveučilišni profesor i istraživač specijaliziran za sjevernoafrički arapski jezik na INALCO-u. Prešla sam od lingvistike i dijalektologije Magreba do sociolingvistike i sve veće upotrebe Darije (marokanskog arapskog jezika) u društvu, točnije na alternativnoj glazbenoj sceni. Tada sam počela raditi u domeni kulturnih studija i mjestu ove scene u marokanskom društvu.  

Kakvu glazbu vi slušate? 
Oduvijek sam volila rock glazbu ... ali rap, metal i punk, me se svidio mnogo kasnije, nakon druženja s marokanskom scenom. 

Film je nagrađivan na brojnim festivalima. Jeste li zadovoljni kako je prihvaćen i razumije li publika ono što ste željeli pokazati?
Film je započeo svoju festivalsku karijeru početkom ove godine kada su se događaji morali otkazati ili odgoditi ... ovo je razočaravajuće, ali isto je za sve. U nekoliko javnih projekcija koje smo napravili bilo je vrlo dobra reakcija publike: emocija i iznenađenje u isto vrijeme. Neočekivane slike koje predstavljaju urbani i alternativni Maroko. Punk i metal, a ne palme i deve. 

Vaš producent predstavlja vas kao "mladu 74-godišnjuredateljicu i punkericu". Odgovara li vam ta slika?
Da, tako me predstavlja i to me jako nasmijava. Ovo je prvi film koji sam režirala i gledano s te strane, to me i čini mladom i novom redateljicom. Možemo reći da je u pravu. 

Godine 2008. na Mediteran Film Festivalu predstavili ste film 'Movida – Kretanje', za koji ste napisali scenarij. Tom prilikom posjetili ste i Široki Brijeg. Kakvi su vaši dojmovi o gradu i festivalu?
Kad smo se ponovno prijavili za vaš festival, nadala sam se da ću ponovno i posjetiti Široki Brijeg. Imam jako lijepe uspomene na moj boravak i sami ambijent. Zaista sam razočarana što današnje okolnosti ne dozvoljavaju ponovno putovanje. 

Da, svijet je postao jedna velika karantena. Kako je ova nova situacija utjecala na vas?
Bilo je vrlo teško nositi se sa šokom koji je stvorila ova pandemija. Um mi je bio prazan, nije radio ispravno. Stvarno ne znam koliko ćemo dugo morati ovako živjeti, uz sigurnosne mjere. To me čini me nesretnom i bijesnom. Covid je zaustavio sve projekte na kojima sam radila, ali nadam se da ću početi iznova s istraživanjima kad se ljudi budu mogli slobodnije kretati- u stvarnom životu ali i u svojim glavama.  

*Tekst objavljen u Večernjem listu






mob
Copyright © 2000-2024 Mediterranean Film Festival. All rights reserved.