28/08/2021 Mediteran Film Festival
Svidjela mi se ideja da napravim pozitivan film o zemlji iz koje dolaze samo loše vijesti
''Rekao bih da je Kongo izabrao mene'',  govori talijanski redatelj Antonio Spanò koji je prvi put u ovu zemlju otišao 2011. godine kako bi snimio svoj dokumentarni film 'Tihi kaos'. Nakon toga se zatekao kako snima još tri projekta, a posljednji, dokumentarni film 'Amuka – Buđenje', izabran je među 300 pristiglih, u konkurenciju 22. Mediteran Film Festivala. Priča je to o poljoprivrednicima u Kongu, zemlji u kojoj poljoprivreda čini 70 posto stanovništva, a ipak, svaki šesti Kongoanac pati od gladi. Njihov glas odjekuje u ovom moćnom, osjetljivom i iskrenom dokumentarcu.*

Kongo i vi?
Volim ovu zemlju, bogatu ljepotom u svom narodu i na svom teritoriju. Nažalost, bogata je i mineralima i prirodnim resursima koji uzrokuju mnogo problema. Kad mi je producent Benjamin Stiénon predložio snimanje Amuke, prihvatio sam jer mi se svidjela ideja da napravim pozitivan film iz zemlje koja je toliko sukobljena i iskorištena , u kojoj se prečesto izvještavaju samo negativne priče.

Kongoanski poljoprivrednici - to nisu priče koje se često čuju ‘vani’.
Otišao sam 2016. godine na mjesec dana kako bih obavio casting  i upoznao poljoprivrednike. Uvijek želim upoznati svoje protagoniste prije i dati im priliku da i oni upoznaju mene.  Prije svega, uspostavim ljudski odnos pa, ako se povežemo na neki način, počinjem razmišljati o njima kao o likovima u filmu. Upoznao sam ih i poslušao. Slušao njihove priče, osjećaje i ideje o životu i svijetu u kojem žive. Kao redatelj, tražim uvjerljive priče i mislim da su u 'Amuki' prikazani nevjerojatni životi koji obogaćuju gledatelja.

Kažete da su oni 'sakupljači nade'?
Na koji bismo ih drugi način mogli opisati? Zamislite da živite u zemlji koja je definirana kao savršen primjer neuspjeha države, da živite u regiji u ratnom stanju 25 godina. Zamislite da živite u društvu u kojem nema objekata, a osnovne potrebe su uskraćene ili nedostupne. Zamislite da morate birati između kupovine lijekova za svoju djecu ili od tog novca kupiti sjeme za svoja polja. Nema kredita za poljoprivrednike, nema poljoprivrednih kredita. Kongo bi mogao nahraniti 3 milijarde ljudi godišnje! No, ipak Kongo uvozi proizvode iz inozemstva poput riže iz Azije, palmino ulje iz Angole itd., proizvode koje dobavljaju kongoanski poljoprivrednici. Vlada umjesto da pomaže poljoprivrednicima radije uvozi robu iz inozemstva. To je skandal. A ovo je tek početak. Pa ipak, ti poljoprivrednici nastavljaju raditi, bore se i imaju pozitivan stav. Nevjerojatno koliko su jaki. Mislim da su pravi uzori. Neviđeni i nečuveni, ali oni tu donose nadu i predstavljaju primjer djeci i mladim naraštajima.

Korupcija je okrenula sve. Porezi su visoki, obični ljudi žive na rubu. Ima li nade barem za neke male pomake?
Protagonisti 'Amuke' živi su dokaz da još uvijek postoji nada. Sve što mogu reći je da unatoč svim gadovima koji su uništavali i još uvijek uništavaju Kongo, obični ljudi nose državu na svojim ramenima i čine male pomake naprijed. Ali to nije dovoljno. Mislim da bi vlada, međunarodna tijela i nevladina organizacija također trebali preuzeti svoje odgovornosti i promijeniti mentalitet. Trebali bi shvatiti da obrazac koji slijede nije uspio i sada je vrijeme za buđenje. Trebali bi slijediti put koji su označili poljoprivrednici i uzeti u obzir obične ljude.

I stranci imaju svoje prste u tome, oni su ti koji su ih godinama iskorištavali i izvlačili njihovo bogatstvo, a to rade i danas. Paradoks je u tome što su previše bogati, zbog čega su i tako siromašni. Je li to neka vrsta prokletstva?
Upravo je tako. Mislim da ima puno dobrih inicijativa i dobrih projekata. Ali također mislim, i znam da sam provokativan, da bi bilo pravo vrijeme da se stranci sklone i prestanu provoditi iste obrasce iskorištavanja.

Nosi li film i političku poruku?
Ne u strogom smislu, ali naravno u najvišem smislu te riječi možemo je smatrati političkom. Tamo gdje postoji zajednica postoji i politika. U 'Amuki' gledatelj može izravno od farmera slušati što se događa u njihovoj stvarnosti. Ne podnosim filmove s porukama, filmaši ne bi trebali biti glasnici. Filmovi, igrani ili dokumentarni, moraju biti dobri i istiniti, trebaju imati smisao. Ne volim kad se filmovi snimaju s namjerom indoktriniranja gledatelja, a u posljednje vrijeme vidio sam ih dosta.

Namjeravate li prikazati film u Kongu?
Benjamin i ja voljeli bismo prikazati Amuku barem u četiri regije u kojima smo snimali. Pokušavamo nešto organizirati,  nadamo se da ćemo to uspjeti.

Osvojili ste brojne nagrade i priznanja, danas slovite za jednog od najnagrađivanijih talijanskih filmaša. Koliko vam to znači i kako birate teme?
Imao sam sreću zbog uspjeha mojih prethodnih dokumentarnih filmova i nadam se da će i 'Amuka' biti cijenjen. To je zahvalno jer ulažem sebe u svoje projekte, a u proces je uključeno mnogo ljudi koji me podržavaju. Vrlo je teško snimiti dokumentarac u smislu odricanja, vremena i energije, ali kada se jedan od mojih filmova prikazuje u BiH, Kolumbiji ili Mongoliji, to mi puno znači. Uvijek sam birao teme zbog kojih sam imao jake emocije i uvijek sam stavljao iskustvo čovječanstva u središte svojih filmova. Kriteriji koje slijedim prije nego što se uključim u projekt su sljedeći: je li za mene smislen? Jesam li duboko strastven? Jesam li ja prava osoba? Hoće li ljudi osjećati emocije gledajući to? Ako ova pitanja imaju pravi odgovor, zaronit ću u to.

Na kojem projektu trenutno radite?
Imam u pripremi svoj prvi igrani film i još jedan dokumentarni film, pogodite o kojoj zemlji se radi?  

*Tekst je objavljen u Večernjem listu






Copyright © 2000-2024 Mediterranean Film Festival. All rights reserved.