Kada sam daleke 1983.napisao kratku dramu ''Urotnici'' u kojoj se tematizira posljednja noć Zrinskoga i Frankopana pred pogubljenje u tamnici u Bečkom Novom Mjestu nisam mogao ni naslutiti da ću se četiri desetljeća potom  ponovno zainteresirati za tu temu, ali ovaj puta u bitno složenijoj formi filmskog scenarija. Moja suradnja na kratkom igranom filmu ''Samoća'' koji je režirao sjajni filmski redatelj koji živi u Americi Bobby Grubić bila je uzrokom da smo nas dvojica poželjeli nastaviti suradnju i na dugometražnom filmu, pa nas je obojicu privukla upravo tema Zrinsko-Frankopanske urote koja je bila sudbinski važna za Hrvate.

Moja kazališna drama je komornog ugođaja i ima samo dva junaka, a budući da smo i Bobby i ja shvatili da je za uvjerljiv dvosatni povijesni spektakl nužno puno šire „zahvatiti“ odlučili smo se s pričom krenuti sedam godina  prije njihova pogubljenja s velikom bitkom kod St.Gotharda u kojoj su se ujedinjene europske  kršćanske snage među kojima je bilo i oko dvije tisuće Hrvata sudarile s trostruko brojnijim Osmanlijama i izvojevali pobjedu. U filmsku  priču je uz Zrinskog i Frankpana ušlo još pedesetak  junaka, tako da se oslikava širi kontekst povijesnih i emotivnih ljudskih sudbina koje dovode do hrvatsko-ugarske urote i pokušaja da se izborri sloboda i izmakne političkom pritisku Beča. Dobar film mora biti poput bogatog dobrog romana u kome se brojni rukavci zanimljivih malih priča i sudbina, isprepliću i ulijevaju u glavn priču koja mora  nositi u sebi potencijal nečeg sudbinskog i važnog čime će se zaokupiti pozornost gledatelja. 

Budući da sam do sada napisao već nekoliko romana i drama o povijesnim i biografskim likovima, znam da je najbolje dobro proučiti dostupne podatke, a tek potom si dopustiti umjetničku slobodu koja je presudna kod kreiranja karaktera.

Tako je, spomenuo sam da povijesni princ Hamlet i Shakespeareov lik Hamleta iz istoimene drame nemaju puno zajedničkoga. Mi Shakespeara nismo ocjenjivali po tome koliko se vjerno držao povijesnih izvora i biografskih fakata, nego smo ga cijenili po tome koliko je uvjerljivo izgradio junaka koji se zove Hamlet. Povijest i povijesni junaci su tek nadahnuće autorima za izgradnju  autentičnog junaka, koji dobiva osjećaje i misli koje im autor dariva. Naravno, kada su u pitanju Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, budući da Hrvatima oni puno znače, bilo bi riskantno zanemariti povijesnu i biografsku  faktografiju. 

Kod povijesnih filmova jako su važni autentični lokaliteti, izmjena različitih mjesta događanja…filmu je nužna dinamika radnje ali i vizualna dinamika.Likovi Zrinskog i Frankopana kroz povijest su inspirirali mnoge hrvatske književnike, slikare i kipare.

Ne samo da je neobično, nego je skandalozno. Da su Englezi imali dvojicu takvih likova u svojoj prošlosti, dvojicu plemića koji su u svoje doba komunicirali sa brojnim okrunjenim glavama i pri tome bili među najimućnijim plemićima, o njima bi bilo već snimljeno nekoliko filmova i serija.Film će režirati Bobby B. Grubić, višestruki dobitnik Emmy nagrada i član žirija ovogodišnjeg festivala. 

Prije tri godine nas je pozvala jedna filmska redateljica iz Njemačke koja je željela napraviti film po jednom mom romanu…tako smo se upoznali…a kada je on po mojoj priči „U zagrljaju rijeke“ snimio predivan dvadesetominutni i film s kojim smo obojica bili zadovoljni a i publika, bilo je više nego logično da nastavimo suradnju na znatno zahtjevnijem poslu.

U najavnim scenama koje su snimljene prošle godine Zrinskog tumači Goran Grkić, njegovu suprugu Katarinu Bojana Grgić, Frankopana glumi Jakov Gavran a njegovu suprugu Juliju Matea Marušić…tu je još desetak većih uloga i četrdesetak manjih koje će se naknadno odrediti na audicijama.

S pričom o borbi za slobodu i o čežnji malog naroda da upravlja svojom sudbinom s lakoćom će se poistovjetiti svi ljudi diljem svijeta…usto u filmu će biti i izobilje emotivnih muško-ženskih i obiteljskih prepoznatljivih situacija.

Bobby i ja u to čvrsto vjerujemo…to nas doista i nosi u ovaj zahtjevni posao.

Puno mi znači, jer je riječ o respektabilnom festivalu…a znači  mi i to što se festival odvija u gradu velikog Fra Didaka Buntića o kome sam napisao roman „Nekoliko ptica i jedno nebo“, a usto u Širokom djeluje jedan od agilnijih ogranaka Matice hrvatske s kojim sam odlično surađivao proteklih godina. Baš sa poštovanjem i velikim zadovoljstvom dolazim u Široki Brijeg.