Na ovogodišnjem Mediteran Film Festivalu u Širokom Brijegu publika će imati priliku pogledati dokumentarni film "Grandpa Guru" – dirljivu priču o životu, glazbi i duhovnom putovanju Srđana Gine Jevđevića, frontmena legendarnog benda Kultur Shock. O nastanku ideje, snimanju filma i izazovima u prenošenju jedne slojevite umjetničke i ljudske priče, razgovarali smo sa scenaristom filma Sanjinom Hasanefendićem, koji zajedno s redateljem Silvijem Mirošničenkom potpisuje ovaj inspirativni portret glazbenika čiji su život i stvaralaštvo obilježeni potragom za slobodom, identitetom i domom.*

Ideja za dokumentarni film “Grandpa Guru” je nastala na koncertu Gininog benda Kultur Shock u zagrebačkom klubu “Močvara” sada već davne 2015. godine u kojem sam sudjelovao kao jedan od organizatora. Njegova životna priča je meni osobno već duže vremena bila jako zanimljiva i smatrao sam da bi je netko konačno trebao prenijeti javnosti. Mada sam iz Sarajeva kao i Gino, nas dvojica nismo se od ranije dobro poznavali. Kasnije smo shvatili da smo, bez obzira na generacijsku razliku, odrastali udaljeni sto metara jedan od drugog u istom legendarnom naselju Grbavica te čak završili i istu osnovnu školu u različitim periodima te da smo prošli dosta slične situacije u životu. Nekako smo odmah postali pravi prijatelji i naše se druženje nastavilo i na mnogim koncertima i susretima prije početka snimanja filma pa tako i sve do danas. Nedugo nakon prve ideje za film “Grandpa Guru” pridružio nam se i Silvio Mirošničenko kao koscenarist i redatelj i zajedno smo kontinuirano razgovarali s Ginom i članovima Kultur Shocka o dokumentarnom filmu. Ginin život, glazba i umjetnost doista su nam bili neiscrpna motivacija i pokazatelj da ništa u životu nije nemoguće i da je sve ostvarivo ako postoje velika želja i hrabrost što nas je posebno privuklo da definitivno snimimo ovaj film. Također, smatram da ovo nije klasični muzički dokumentarac nego iznimno snažna osobna i emotivna priča u kojoj se mogu prepoznati mnogi ljudi ne samo u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i regiji već i diljem svijeta, a koji su proživjeli slične životne i sudbinske okolnosti kao i naš glavni protagonist Srđan Gino Jevđević. “Grandpa Guru” je priča o prihvaćanju vlastite nesavršenosti i kontinuiranoj potrazi za svojom osobnosti, pa i temama koje nas se nekako sviju tiču.

“Grandpa Guru” jeste prikaz Ginina nesputanog duha koji je prošao turbulenciju ratne traume i potrage za muzičkim i osobnim identitetom, dok njegova prošlost, sadašnjost pa i budućnost zajedno sačinjavaju tu dokumentarnu priču. U filmu imamo jedno jako specifično duhovno putovanje, koje niti u jednom trenutku nije trivijalizirano, već je duboko emotivno i psihološki autentično pa čak i dramatično prikazano. Uz Gininu zanimljivu i specifičnu karizmu i karakter upravo to duhovno putovanje, njegove transformacije, zatim odnos s majkom i obitelji, glazba, umjetnost, vječita ljubav prema Sarajevu i Seattleu kao i stalna potraga za “kućom sunca” koja reprezentira ultimativno mjesto sreće za kojom Gino traga su okosnice filma koje u konačnici dolaze iz portreta jednog karizmatičnog glazbenika. S druge strane, prikazujemo i jednu snažnu društveno-političku i kulturološku priču koja prožima cijeli dokumentarni film, a koja je poprilično i danas aktualna. Bilo je jako izazovno dramaturški uravnotežiti sve te intimne slojeve s koncertnim i umjetničkim materijalom ali zahvaljujući našem kreativnom timu, idejama, energiji i posebno nevjerojatnoj kreativnosti našeg direktora fotografije Almira Đikolija i montažerke Doris Dodig mislim da smo definitivno uspjeli.

Jello Biafra, Krist Novoselic, Billy Gould iz kultnog benda Faith No More, posebno prije Gininog dolaska u SAD poznati hollywodski scenarist i redatelj Phil Alden Robinson i legendarna Joan Baez, svi su oni na specifičan način bili važna prekretnica i posebna motivacija za Gininu odluku da se nastavi baviti glazbom. Osobno mislim da, unatoč tome kako je tih ratnih godina bila užasno teška situacija i nakon njegovog odlaska iz Sarajeva u daleki Seattle, Gino nije nikada odustao od svoje glazbe i umjetnosti.  Od sarajevske ratne predstave “Kosa” do prve postave Kultur Shocka u Americi, on je uvijek bio iskreni glazbenik i umjetnik koji iz dubine svoje ljudskosti vjeruje u to što radi i stvara. “Grandpa Guru” smo snimali u Sarajevu, Zagrebu, Puli, Seattleu, New Yorku, New Jerseyju, Philadelphiji, San Franciscu i Los Angelesu. U ovom dokumentarnom filmu uz Ginu se pojavljuju još 43 protagonistkinje i protagonista koji su iznimno važne osobe u njegovu životu i za ovu priču. Imali smo tijekom produkcije veliku potporu od svih bivših i sadašnjih članova benda Kultur Shock, Ginine obitelji i svih bliskih prijatelja i suradnika koji se pojavljuju u filmu. Svi oni jako dobro poznaju i cijene njegov rad i djelo kao i glazbu Kultur Shocka, o kojoj imaju zanimljivo ali jako dobro mišljenje pa je najbolje da ipak to pogledate u filmu.

Mislim da je moje vlastito iskustvo u glazbi i umjetnosti jako utjecalo na pristup pisanju scenarija i produkciji filma. Još od najranijeg djetinjstva moj cijeli život je protkan glazbom i umjetnosti i ne mislim to promijeniti. Imao sam tu privilegiju da sam sudjelovao u organizaciji velikog broja koncerata i glazbenih festivala pa samim tim i koncerata benda Kultur Shock. Već od samog početka pisanja scenarija i realizacije filma bio sam svjestan velikih izazova. Koscenarist i redatelj Silvio Mirošničenko i ja smo od samog početka apsolutno vjerovali u naš koncept portretnog dokumentarca koji eklektičnim punk stilom i pristupom prikazuje iznimno zanimljiv život jednog našeg glazbenika, možda čak i slično kao što glazba Kultur Shocka na osebujan način kolažno i raznoliko portretira njihove tekstove, poruke i ideje.Taj eklektični scenaristički i audiovizualni stil nam je bio iznimno važan i sretni smo da smo uspjeli u tome.

Film je imao bogat festivalski život – od ZagrebDoxa do Seattlea, Sarajeva i Beograda. Koje reakcije publike ili kritike su Vam ostale najposebnije u sjećanju?
Reakcije publike su jako emotivne i lijepe, a meni je osobno najposebnija bila predivna reakcija publike u Sarajevu na SFF-u gdje smo svi imali i opravdano najveću tremu što je naravno i razumljivo. Neke službene kritike iskreno baš i ne čitam, kao autoru mi je najvažnije da je publika zadovoljna i ushićena nakon što su pogledali “Grandpa Guru” i da smo s ovim filmom bar malo, ako je to moguće, pomaknuli neke nevidljive granice koje nas svakodnevno okružuju i potaknuli na pozitivno razmišljanje posebno mlade i kreativne osobe koje slušaju dobru glazbu.

Za odgovor na ovo pitanje možda bi najprije spomenuo poziciju glazbenih dokumentaraca u regiji koji su trenutno možda među najgledanijim dokumentarnim filmovima. Da bi se uspješno međunarodno promovirao glazbeni dokumentarac koji ima neku našu lokalnu priču i zatim se prikazivao u svijetu mislim da je nužno potrebno, naravno osim dobre priče, imati i podršku naših regionalnih festivala, a posebno kino prikazivača. Mi smo jako sretni da “Grandpa Guru” od svjetske premijere u Zagrebu ima i dalje odličan filmski put na festivalima i u kino dvoranama pa smo tako već osamnaest mjeseci na “turneji” dok bi doista bilo fenomenalno u budućnosti da postoji još više mogućnosti i prilika za prikazivanje i promociju nadolazećih regionalnih muzičkih dokumentaraca koje očekujemo pogledati s nestrpljenjem. 

U Gini još od ranog djetinjstva postoji taj jedan “demon” koji ga prati cijeli život. Gino u filmu kaže “Moj demon me natjerao da pričam o sebi dvadeset i četiri sata“ i preko te replike zapravo možemo spoznati suštinu filma “Grandpa Guru”. Ginin demon je uvijek htio da se prodaju albumi da sve bude komercijalno i priznato od kritike i publike, da je on jako uspješan ali veliko pitanje je koliko je Gino bio s tim zaista sretan? Pobjeda nad njegovim “demonom” je određeni trenutak prihvaćanja njegove post traume što smo željeli prenijeti i gledateljima.

Gino nam je još u samom početku jasno rekao da ne vjeruje baš u dokumentarce o glazbenicima i umjetnicima, ali dojmilo nas se jedno njegovo važno pitanje hoćemo li mi pričati priču o hororima kroz koje on svakodnevno prolazi, i ne samo on, što nam se jako svidjelo. Nakon tog pitanja sve se nekako promijenilo, priča se otvorila kao i svi naredni razgovori o njegovom životu. Nakon već prvog zajedničkog gledanja stekao sam dojam da mu se film jako svidio što nam je nakon projekcije i potvrdio uz jako lijepu reakciju. Bila je to posebna večer za našu filmsku ekipu. Nije jednostavno kada te potpuno iskreno ogole na velikom ekranu pred svima i nakon ovog velikog iskustva ja to definitivno razumijem. Jako nam je bilo važno da smo uspjeli u svim izazovima koji su bili pred nama tijekom produkcije i da smo napravili devedeset minutni dokumentarni film o izvanrednom glazbeniku i umjetniku koji dolazi iz naših prostora.

Bilo je raznih zanimljivih anegdota i događanja na snimanju, a izuzetno posebno je bilo snimati diljem Sjedinjenih Američkih Država. Izdvojio bi možda snimanje na lokaciji famoznih “Rocky” stepenica u Philadelphiji okruženi znatiželjnim turistima kao i razgovor s Billyjem Gouldom u legendarnom prostoru i studiju u Oaklandu gdje je njegov kultni bend snimio svoja prva tri legendarna albuma.

Zanimljivo je kako na projekcijama filma “Grandpa Guru” možete vidjeti dosta mladih ljudi koji razumiju Ginine poruke i bit Kultur Shocka i njihova baza fanova nikada ne pada već samo raste. Njihove poruke ljudi razumiju, posebno u ovim poprilično kopliciranim vremenima i društveno-političkim okolnostima u kojima svi živimo. To nam je možda nekako i najvažnije. Želim za kraj podcrtati i jednu važnu činjenicu, a to je da su Gino i Kultur Shock definitivno glazbena mašina koja ne staje i to dokazuju svakim novim nastupom.